Ozon je prisutan u okolišu i kao zaštitni sloj protiv UV zračenja u stratosferi kao i prizemni ozon. Riječ ozon često se povezuje uz prijetnje okolišu: uništavanje ozonskog omotača i povećanje prizemnog ozona. Činjenica je da se ozon koristi i za dezinfekciju zraka, vode i za puno drugih industrijskih procesa kao što su izbijeljivanje u papirnoj i tekstilnoj industriji, za sterilizaciju operacionih sala, u poljoprivredi, industriji hrane i sl. Ozon je vrlo reaktivna molekula koja ima vrlo jaka oksidacijska svojstva. Ta sposobnost oksidacije čini ozon kao takav moćnim dezificijensom. Tržište ozoa je veliko i raste u cijelom svijetu. Zbog toga je važno znati i biti svjestan njegovog potencijala.

Ozon je molekula sastavljena od tri atoma kisika, točnije O3, koji je prisutan na zemlji i sudjeluje u prirodnom ciklusu. U stratosferi, 10–50 km iznad naše glave Sunce stalno mijenja u zraku molekule kisika (O2) u ozon. Prirodni ozonski omotač koji je stvoren na taj način ima sposobnost upijanja UV zračenja od sunca, preciznije UV-B zračenje (280-315 nm). Ovaj ozonski omotač omogućava život na zemlji. Ozon se može proizvesti u generatorima upotrebom UV zračenja ili ionizatorom plazma polja takozvanim korona efektom. Takvi generatori sadrže reaktore koji isušeni zrak ili kisik koriste kao izvorni plin i pretvaraju ga u ozon. Dodavanjem visokog napona molekula kisika se dijeli na dva atoma kisika. Ti se atomi tada mogu kombinirati s drugim molekulama kisika koje čine molekulu sa tri atoma kisika, tj. ozon. Molekula ozona ima snažan oksidacijski potencijal što znači da lako reagira s drugim molekulama te ih rastvara odnosno transformira.

Molekula ozona je nestabilna molekula, što znači da, čim naiđe na drugu molekulu, sudara se s njom i time se razgrađuje  (oksidacija) a pri tom se oslobođeni atomi, sa drugim slobodnim atomima druge molekule, ponovo formira kisik. Život (half -life) ozona je puno kraći u vodi nego u zraku. Povišena temperatura bilo kojeg otapala mu smanjuje postojanost. Objavljeno istraživanje pokazuje half-life od 20 minuta za ozon otopljen u vodi na 20 ° C, a half-life od  približno 25 sati za ozon na suhom zraku pri 24 ° C (McClurkin i Maier, 2010). Praktično vrijeme poluraspada zapravo je puno kraće, posebno u zraku, zbog cirkulacije zraka, vlage, zagađivača ili zidova s kojima može reagirati itd. U mnogim situacijama, uz kretanje zraka, više temperature i normalnu relativnu vlažnost, poluživot ozona u zraku u biti je 30 minuta do jednog sata ili manje. Nadalje, ventilacija zatvorenog prostora u druga područja također će raspršiti ozon, tako da se razina koncentracije može brzo smanjiti. Ne postoji opasnost od zagađenja ispuštanjem ozona u okoliš, obzirom da se on u vrlo kratkom vremenu razgrađuje na kisik. U više od 100 godina komercijalne upotrebe ozona nije zabilježen niti jedan nesretni slučaj vezan za upotrebu ozona.